Dezinformacija

Grli me brzo, žurim: Aerodorom na Novom Zelandu ne zabranjuje zagrljaje 

Na beogradskom aerodromu već neko vrijeme funkcioniše takozvana “kiss and fly” zona, koja prevedeno znači da se možete zadržati nekih pet minuta besplatno na ulazu, kako biste se pozdravili sa najmilijima.

Podijeli

Na beogradskom aerodromu već neko vrijeme funkcioniše takozvana “kiss and fly” zona (arhivirano: ovdje), koja prevedeno znači da se možete zadržati nekih pet minuta besplatno na ulazu, kako biste se pozdravili sa najmilijima.  

Takvih zona sigurno ima i po drugim aerodromima. Ali, jedna slična inicijativa, koja pritom potiče sa Novog Zelanda, zaokupila je pažnju nekih korisnika društvenih mreža u regionu. U nekoliko objava se kaže: (1, 2) (arhivirano: 1, 2

Ludnica zvana NOVI ZELAND: Aerodromi uvode zabranu grljenja za putnike koji se opraštaju od svoje porodice 

Niti se radi o uvođenju zabrane grljenja, niti se radi o svim aerodromima na Novom Zelandu.  

Naime, na malenom aerodromu u gradu Dunedin osvanuo je znak na kojem piše: “Maksimalno vrijeme za zagrljaje je 3 minuta. Za prisnija opraštanja molimo vas da koristite parking”. Znak je dospio, kako do regiona, tako i do svjetskih medija. Zato je odluku o ograničavanju na 3 minuta ispred aerodroma morao da obrazlaže njegov prvi čovjek Den De Bono. On kaže: (arhivirano: ovdje)  

“Nismo tu da govorimo ljudima koliko dugo treba da se grle, više se radi o poruci da nastavite dalje i ostavite prostora za druge. 

De Bono je za medije objasnio (arhivirano: ovdje) da se cijela priča zasniva na tome da žele da preduprijede stvaranje gužvi na malom aerodromu, a znak je svojevrsni pandan onima na drugim aerodromima, koji upozoravaju na kazne za predugo ostajanje u drop-off zoni i sl. 

Nova uredba neće biti striktno sprovođena, osim upozorenja onima koji se grle “predugo” da pređu na drugu lokaciju. De Bono kaže:  

“Nemamo policiju za zagrljaje.” 

Zbog svega navedenog jasno je da aerodromi ne uvode zabranu grljenja, svakako ne svi aerodromi na Novom Zelandu, kako se čita iz spornih objava. U pitanju je, dakle, marketinški potez, koji je opravdano ili neopravdano zaokupio pažnju javnosti.  

Sporne objave dobijaju ocjenu – dezinformacija.  

Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.